Page 43 - Adriatic Club Book 2017

primeru vozim avto Marcedes. Skratka, bil sem navdušen kot majhen otrok, uporabljal sem ga, kadarkoli sem le imel priložnost. Na začetku, seveda, ni bilo prostora za drug avto. Kasneje, ko čustva izživiš, postane stvar bolj racio- nalna in pojavi se tudi prostor za drug avto.
Opazil sem, da so ljudje radi pogleda- li za mojim vozilom. Avto je resnično umetniško delo, lep, prestižen avto. Športen, a obenem limuzina. Zgodilo pa se mi je, da so ljudje, ki so vedeli, da imam maseratija, do mene vzpostavili distanco. Ne bom trdil, da ne poznam njihovih razlogov, a ta njihov odmik se mi zdi povsem nepotreben. Vsak človek ima pravico do svojih sanj in svojega načina življenja, sploh pa, če je to v okviru družbeno sprejemljivih okvirjev. Če je pridobljeno z znanjem. Ne gre za to, koliko denarja si porabil za avto, ampak kaj avto ima in kaj ti la- hko ponudi.
Ena od mojih želja kot predsednika in lastnika maseratija je, da tako kot bla- govna znamka tudi mi lastniki poose- bljamo umetnost življenja. Da ne gre le za prestiž, temveč za življenjski stil, za osebnostni zapis posameznika, ki se sklada z njegovim načinom življenja. In prav ta blagovna znamka nas razli- kuje med seboj in nam ponuja možno- sti, da spoznamo in oblikujemo svoj umetnostni življenjski stil. Zagotovo je to zahtevna naloga, ki je pogojena s spremembo načina razmišljanja. Na- porno je poslušati, ko govorimo o teh vozilih, kot da smo onkraj družbenih predpisov, onkraj družbenih norma- tivov. Vendar to ni res. V Sloveniji ima- mo veliko uspešnih ljudi, ki bi si s svo- jim kapitalom lahko privoščili tovrstne blagovne znamke. Človek v svojem življenju uresničuje svoj osebnostni zapis, ki mu pač ustreza in se glede na to odloča tudi za blagovno znam- ko avtomobila. Tu vidim vzpodbude s strani znamke Maserati, ne samo v sim- bolu, ampak tudi v produktu samem, v njegovem razkošju. Od posameznika pa je odvisno, ali se v tem prepozna ali ne. Eno je imeti, a drugo je čutiti.
vozilo za svakodnevnu upotrebu. Tada vozim auto Mercedes. Ukratko, bio sam oduševljen kao malo dete, koris- tio sam ga kad god sam imao priliku. Na početku, naravno, nije bilo mesta za drugi auto. Kasnije, kada se osećan- ja ispune, stvar postane racionalnija i pojavi se prostor i za drugi auto. Primetio sam da ljudi rado gledali za mojim autom. Auto je istinsko umet- ničko delo, lep, prestižan auto. Sports- ki, a ujedno i limuzina. Dogadjalo mi se da su se ljudi, kada bi saznali da imam maserati, distancirali od mene. Ali tvrdim da ne znam koji su njihovi razlo- zi, taj njihov odklon mi se čini potpuno nepotrebnim. Svaki čovek ima pravo da ima svoje snove i svoj način života, ako je to u društveno prihvatljivim ok- virima. Ako je ostvareno znanjem. Ne radi se o tome koliko si novca potrošuo na auto, već šta taj auto ima i šta može da ti ponudi.
Jedna od mojih želja kao predsedni- ka i vlasnika maseratija, je da, kao što robna marka, i mi vlasnici poseduje- mo umetnost života. Da se ne radi o prestižu, već o životnom stilu, o indi- vidualnom ličnom zapisu, koji je u skla- du sa njegovim načinom života. I upra- vo ova robna marka nas medjusobno razlikuje i nudi nam mogućnosti da saznamo i oblikujemo svoj umetnički životni stil. Zapravo je to zahtevan za- datak, koji je podložan promeni načina razmišljanja. Naporno mi je da slušam da smo izvan društevnih pravila, ivan društvenih normi. Ipak to nije istina. U Sloveniji imam mnogo uspešnih ljudi koji bi svojim kaptalom lako mogli sebi da priušte takve robne marke. Čovek u svom životu stvara svoj individualni za- pis, koji mu odgovara i u odnosu na to se odlučuje i za robnu marku automo- bila. To vidim po podsticaju od strane marke Maserati, ne samo u simbolu, nego i u samom proizvodu, u njegovoj raskoši. Od svakog lično zavisi da li će se u tome prepoznati ili ne. Jedno je imati, drugo je osećati.
Intervju - Dragan Tabaković
excited as a small kid and I drove it whenever I could. At the beginning, there was no space for another car. Later on, when you live out your emo- tions, you become more rational and find the place for another car.
I have noticed that people turned heads and looked at my car. The car is a real beauty, a piece of art, a pres- tigious car. It is a sports cat and a limo in the same time. Unfortunately, some people, when they heard I had a Maserati, distanced themselves from me. I cannot say I do not know their reasons, but I do think that such a move is not asked for. Every man has a right to have his own dream and his own way of life, especially if it all falls within the socially accepted frame. If it is gained by one’s knowledge. It is not about how much you have spent on the car, but what that particular car has and can offer to you.
One of my wishes as a president and a Maserati owner, is, that we, the own- ers, just as our brand, stand for the art of life. It is not only about the prestige, but also about the lifestyle, about the imprint of an individual that reflects his way of life. In addition, that brand makes us stand out and gives us the opportunity to create our artistic life- style. It is a demanding task, which requires the change in thinking. It is not easy to hear, while we talk about these cars, that we are beyond social norms and standards. Because it is not true. There are many successful peo- ple in Slovenia, who could afford to buy such a car. A person tries to real- ise his own imprint that suits him and decides on the car according to this. I can see the encouragement coming from Maserati brand, not just symbol- ically, but in the product itself, in its luxury. But it is up to the individual if he/she can identify with it or not. One thing is to have, the other to feel.
Adriatic Club 2017 41